preskoči na sadržaj

Gimnazija Jurja Barakovića Zadar

Prije 170 godina osnovana prva katedra za hrvatski jezik

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 23. 6. 2016. 12:54

Dana 16. lipnja 1846. zbio se povijesni događaj: uspostavljena je prva katedra za hrvatski jezik na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu. Za prvog profesora postavljen je istoga dana, upravo na svoj 34. rođendan, istaknuti ilirac Vjekoslav Babukić, nakon što je na natječaju pobijedio i takve suparnike kao što su bili Antun i Ivan Mažuranić, te Stanko Vraz.

Još 1832. godine sveučilišni profesor i pravnik Matija Smodek održao je prvo predavanje na hrvatskom jeziku i otvorio dobrovoljni tečaj hrvatskog jezika na kajkavskom narječju za slušače zagrebačke Akademije. Matija Smodek bio je inače knjižničar Akademijine knjižnice – buduće Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Spomenimo da je za ono vrijeme bio vrlo napredan u shvaćanju knjižničarstva, sve je podređivao potrebama korisnika.

Prvi profesor hrvatskog jezika, istaknuti ilirac, rođeni Požežanin Vjekoslav Babukić, bio je skroman, samozatajan, radišan i nenametljiv. Babukić je  bio pokretač i osnivač niza kulturnih institucija i promicatelj hrvatske knjige. Najvažniji Babukićev doprinos hrvatskom narodnom preporodu, kojem je pripadao dušom i srcem, bilo je njegovo bavljenje hrvatskom gramatikom. Kao dobar poznavatelj štokavskog narječja uređivao je priloge i popravljao jezik Gajeve ''Danice'' i ''Narodnih novina''. Vrhunac priznanja njegovoj svekolikoj jezičnoj djelatnosti bilo je mjesto prvog profesora hrvatskog jezika na novoosnovanoj katedri Kraljevske akademije. Njegovo prvo predavanje pretvorilo se u golemo domoljubno oduševljenje.

Teško doba apsolutizma zatrlo je Babukićev rad. Bečka vlada kompromitirala ga je gdje god je mogla. Iako hrvatskoj kulturnoj povijesti nije ostavio prvorazredna djela, gorljivo se zauzimao za napredak tadašnje Hrvatske za koju je na kraju, skrhan i razočaran, radio sve do smrti 20. prosinca 1875. Takva je sudbina već pratila, ali i čekala, mnoge hrvatske domoljube. Pa ipak, zahvalni Babukićev učenik Tadija Smičiklas za svog je učitelja napisao: ''Hvala mu, jer nas je on prvi učio pisati naš materinski jezik!''

No, vratimo se katedri hrvatskog jezika. Samo četiri godine nakon povijesnog govora u Saboru Ivana Kukuljevića Sakcinskog, a godinu dana nakon uspostave prve katedre za hrvatski jezik, Hrvatski sabor je 1847. donio zaključak o uvođenju hrvatskog kao službenog jezika. Ubrzo je hrvatski postao nastavni jezik, s prekidom za vrijeme Bachova apsolutizma, kada je nasilno uveden njemački. Uspostavom prvog hrvatskog sveučilišta 1874. na njegovu je Mudroslovnom fakultetu kroatistika prisutna od samih početaka, a ubrzo je uspostavljena i katedra za hrvatski i srpski jezik i književnost. Hrvatski jezik čekao je dug i trnovit put do njegova osamostaljenja.

U proljeće 1990. s nizom demokratskih promjena i studij hrvatskog jezika i književnosti posve je osamostaljen na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
 

preuzeto s www.laudato.hr

 [više]

Jorge Luis Borges - 30. obljetnica smrti

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 23. 6. 2016. 12:51

"Zatvaram oči i vidim jato ptica. Vizija traje jednu sekundu, možda i manje; ne znam koliko sam ptica vidio. Da li je njihov broj bio određen ili neodređen? Taj problem obuhvata i problem postojanja Boga. Ako Bog postoji, broj je određen, jer Bog zna koliko sam ptica vidio. Ako Bog ne postoji, broj je neodređen, jer niko nije mogao da ih izbroji. U tom slučaju vidio sam, recimo, manje od deset, a više od jedne ptice, ali nisam vidio devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri ili dvije ptice. Vidio sam broj između deset i jedan, koji nije devet, osam, sedam, šest, pet i tako dalje. Taj cijeli broj je nezamisliv; dakle Bog postoji."

(Argumentum orinthologicum)

 

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8787#start

 [više]

220. obljetnica rođenja Antuna Mihanovića

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 10. 6. 2016. 13:30

Ime Antuna Mihanovića postalo je simbolom nacionalnog ponosa Hrvata. Tu je neprolaznu slavu stekao znamenitim stihovima o ljepotama svoje domovine. To je hrvatska himna  Lijepa naša domovino, koju je uglazbio časnik u Glini Josip Runjanin.

 

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40662

 [više]

90. obljetnica smrti Janka Iblera

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 9. 6. 2016. 14:57

 

Janko Ibler, hrvatski književnik, publicist i prevoditelj (Stara Gradiška, 19. travnja 1862. – Zagreb, 9. lipnja 1926.). Objavljivao je književne i kazališne kritike, feljtone, književnopovijesne rasprave i publicističke tekstove. Neke tekstove potpisivao pseudonimom Desiderius. Kao književni kritičar bio je jedan od glavnih zagovornika realizma, a u polemikama o naturalizmu Zolin pristaša. Radio je kao profesionalni novinar.

(http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26840)

 [više]

70. obljetnica smrti Gerharta Hauptmanna

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 6. 6. 2016. 13:21

 

njemački književnik

Dobitnik je Nobelove nagradu za književnost 1912. godine

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=24592

 [više]

395. obljetnica rođenja Petra Zrinskog

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 6. 6. 2016. 13:13

 

Grof Petar IV. Zrinski (Vrbovec, 6. lipnja 1621. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.), bio je hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik.

Moje drago serce

Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga

moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja

sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše

naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan

od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem

ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni

valete, Tebe proseći ako sam te u čem zbantuval

aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi.

Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan

niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega

koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše

mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i

prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi

naukupa pred njegovem svetom thronušem

u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar

ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga do

končanja našega siromaštva. Ja sam vse

na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti

ar je to tak moralo biti. U Novom Mestu

pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29

dan aprila meseca o sedme ore podvečer,

leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju

Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar

 

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67476

 [više]

410. obljetnica rođenja Pierrea Corneillea

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 6. 6. 2016. 13:09

francuski dramski pisac

Izučio je pravo i odabrao advokatsko zvanje. Prvim komedijama izazvao je pozornost kazališne publike i kardinal Richelieu odabrao ga je da s još četvoricom autora piše drame po njegovu ukusu i pod njegovim pokroviteljstvom, ali suradnja nije dugo trajala.

Svojom tragedijom "Cid" uzbudio je 1636. francusku publiku. Cid je bio prva velika drama francuskog klasicizma i govorio je suvremenicima o časti, kultu volje i moralu uzvišenih bića. Zbog profeudalnog antiapsolutističkog karaktera ovu dramu osudila je Francuska akademija. Uzore je tražio među starim Rimljanima.

Djela: Smrt Pompejeva, Lažac, Andromeda, Surena, Cid

 

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=12492

 [više]

120. obljetnica rođenja Federica Garcia Lorce

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 6. 6. 2016. 11:27

 

španjolski pjesnik, najveći lirski talent novije španjolske književnosti

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=21260

Oproštaj

Umrem li,

Ostavite balkon otvoren.

Dijete naranče jede.

(Vidim sa svog balkona)

Kosac žito kosi.

(Čujem sa svog balkona.)

Umrem li,

ostavite balkon otvoren.

 

 

 [više]

35. obljetnica smrti Drage Ivaniševića

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 2. 6. 2016. 13:15

 

hrvatski književnik; pjesnik, novelist i dramatik

Jedan od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju ratova. Kao lirik očituje tendencije nadrealizma i talijanskog hermetizma.

Djela: Kotarica stihova; Jubav; Da sam ptica; Čovjek

 

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28164

 [više]

140. obljetnica rođenja Vladimira Nazora

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 30. 5. 2016. 13:00

 

Hrvatski kraljevi

Rekoše: “Vi ste uvijek bili roblje,
A povijest vaša nalik je na groblje
Na kome niti pravog krsta nema;
Ponegdje ploča, bez imena, nijema;
I korov svuda! Uza sve su pute
Otaca vaših kosti razasute!
U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju:
Pognojili su kao đubre zemlju
I nestade ih pustih… bez pomena!
Svu prošlost vašu zastrla je sjena,
I ovio je mrak!”

Da, to nam kažu,
A sve u meni na to kliče: Lažu!
lako nema raka, spomenika,
Zidina, ploča, pergamena, slika,
Ja ipak znam što bje i kako bje.
Ne razasute na sve četir strane
Već u mom tijelu leže ukopane
Otaca mojih put i kosti sve!
Propao nije ni duh im ni lik:
Pognojili su tlo iz koga nikoh,
Njivu što gradim, putove što svikoh:
Njih mrtvih ja sam živi spomenik!

…U meni sva je njina povijest živa.
Ne trebam drevnih zgrada, knjiga, štiva.
Bez svjedočanstva ja već znam što bi,
Kad nama prvi svit ali su dni.
Po glasu što u krvi mi romoni,
Ja dobro znadem kakvi bjehu oni.
Još i sad svijetlo zrake utrnute
Prastare meni obasjava pute.
Pa k’o da vidim…nizbrdo korača
S karpata k moru mnoštvo praotaca.
Gusarske lađe, šatorje i oko,
Dvor, narod, čete, a gore visoko
Prolazi, sja, kroz maglu drevnih dana,
Povorka cijela kraljeva i bana!

                           

                                                        V. Nazor

 

Vladimir Nazor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43168

 [više]

200. obljetnica rođenja Ivana Kukuljevića Sakcinskog

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 1. 6. 2016. 12:58

"Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu...“

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34496

 

 [više]

165. obljetnica smrti Stanka Vraza

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 25. 5. 2016. 11:44

 

Vraz, Stanko (pravo ime Jakob Frass), hrvatski i slovenski pjesnik, kritičar i prevoditelj (Cerovec, Slovenija, 30. VI. 1810 – Zagreb, 24. V. 1851). Studij prava i filozofije pohađao u Grazu, ali je većinu vremena provodio proučavajući književnost i strane jezike. Ranu slovensku poeziju pisao je na zavičajnom dijalektu, zbog čega ju početkom 1830-ih nije uspio objaviti u časopisu Kranjska čbelica. Nakon prvoga posjeta Hrvatskoj 1833. oduševio se ilirskim pokretom. Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«. Od 1837. pisao je isključivo na hrvatskom jeziku, a potkraj 1838. trajno se nastanio u Zagrebu te postao prvim hrvatskim profesionalnim književnikom. Pisao je i pod pseudonimom Jakob Rešetar s Cerovca te Nenad Bezimenović. God. 1842. s D. Rakovcem i Lj. Vukotinovićem pokrenuo je časopis Kolo, a 1846–48. bio je tajnik Matice ilirske.

Više o Stanku Vrazu na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65431

 [više]

90. obljetnica rođenja Ivana Perkovca

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 25. 5. 2016. 11:41

 

Perkovac, Ivan, hrvatski književnik i političar (Harmica kraj Brdovca, 23. V. 1826 – Samobor, 16. IV. 1871). Gimnaziju pohađao u Kaniži (Ugarska); napustivši sjemenište, 1848. stupio u službu Bojnog odsjeka u Banskom vijeću. Poslije je studirao pravo te radio kao pravni činovnik i novinar. Bio je tajnik Matice ilirske 1851–53. i urednik književnog lista Neven (1853). Uređivao je Pozor, najčitaniji politički dnevnik 1860-ih (1860–64., 1866); nakon njegove zabrane 1866. izdavao je Novi Pozor u Beču (1867). Bio je zastupnik Narodne stranke u Saboru 1861–67., po programu koje je zastupao uniju s Ugarskom uz prethodno priznanje hrvatske teritorijalne cjelovitosti i političke autonomnosti, te član Strossmayerove komisije za pregovore s Ugarskom, čiji je neuspjeh doveo do Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868; zato je, nakon pobjede unionista na izborima 1867., prestao s političkom djelatnošću. Prvu pripovijest (I žene ljube iskreno) objavio je 1869. u Viencu, kojemu je bio osnivač i urednik 1870–71. U tom razdoblju objavio je novele Kitica, Župnikova sestra, Šljivari i Crtice iz Bojnog odsjeka. Najvažnija mu je pripovijest Stankovačka učiteljica, koja je tematski izravno utjecala na Branku A. Šenoe (1881). Tematizacijom društvenih problema, pogotovo položaja žene u društvu, prosvjetiteljskim tendencijama te apologijom građanstva kao novoga nosivoga društvenog sloja, Perkovčeve pripovijesti tematski i formalno označuju početke realizma u hrvatskoj književnosti. U mnoštvu članaka i novinskih tekstova posebno se ističu tekstovi o društvenom položaju žena (O zvanju i rodoljublju žena, Uz put ob uzgoju, Estetička obrazovanost, Tegobe i zahtjevi pučkoga učiteljstva).

LZMK

 [više]

45. obljetnica smrti Josipa Pupačića

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 25. 5. 2016. 11:38

 

Pupačić, Josip, hrvatski pjesnik (Slime kraj Omiša, 19. IX. 1928 – otok Krk, 23. V. 1971). Studij jugoslavistike završio 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje se 1959. i zaposlio kao asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost. Radio je u Novinskom izdavačkom poduzeću »Lykos« (1956–57), a potom je uređivao Krugove (1957–58) i Književnik (1959–61). S A. Šoljanom i S. Mihalićem objavio Antologiju hrvatske poezije dvedesetog stoljeća (1966). Kao lektor i predavač kraće je vrijeme boravio u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo je u zrakoplovnoj nesreći. Pjesme je počeo objavljivati u Izvoru i Studentskom listu 1950. Ranom lirikom iz dviju zbirki objavljenih iste godine (Kiše pjevaju jablanima i Mladići, 1955) te zbirkom Cvijet izvan sebe (1958) stekao je priznanje kritike i širega čitateljstva. Među pripadnicima krugovaškoga naraštaja, s kojim je sazrijevao, Pupačićev se poetski rukopis isticao umjerenijom modernošću strukture i snažnijom afektivnošću izraza čvršće oslonjena o zavičajni pejzaž, djetinjstvo i emotivne odnose pa subjekti njegove lirike ne oponiraju tradicionalnim društvenim vrijednostima, nego naginju »mitu o harmoniji« i identifikaciji s bližnjima. Modernistička posvajanja folklornoga stila posredovana su iskustvima s lirikom F. Garcíe Lorce. U zbirci Ustoličenje (1965) Pupačić se okrenuo grafičkoj ornamentici po ugledu na Preobraženja A. B. Šimića, a izraz mu je postao apstraktniji s jasnom težnjom da prikazanu predmetnost opremi univerzalnim značenjima i metafizičkim sadržajima. Posmrtno mu je objavljena već pripremljena zbirka Moj križ svejedno gori (1971), u koju, uz egzistencijalističku zapitanost prenesenu iz prethodne faze, prodiru i reminiscencije iz nacionalne književne i političke povijesti. Iako mu je pjesnički opus bio ocijenjen kao heterogen i vrijednosno neujednačen, pri čem je povoljnije vrjednovano rano pjesništvo, Pupačić zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice XX. st., a pojedine pjesme (Nesagrađena kuća, Tri moja brata, More) neprijeporan su dio čitateljskoga i kritičarskoga kanona.

LZMK

 [više]

110. obljetnica smrti Henrika Ibsena

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 25. 5. 2016. 11:34

Henrik Ibsen, norveški književnik; jedan od najvećih modernih dramatičara, majstor kazališta umijeća, oštar kritičar temelja građanskog društva. 

Djela: Rosmersholm; Sablasti; Peer Gynt; Stupovi društva; Nora; Neprijatelj naroda; Divlja patka.

Više o Henriku Ibsenu na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26884

 [više]

MEĐUNARODNI DAN MUZEJA

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 19. 5. 2016. 14:57

Obilježavanje Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja, pokrenuo je 1977. godine Međunarodni savjet za muzeje (ICOM). Svake godine svojim članovima (muzejima i stručnjacima koji rade u muzejima) ICOM preporuča temu vezanu za aktualne trendove i zbivanja u muzejskoj zajednici. Tom prilikom muzeji diljem svijeta skreću pozornost široj javnosti na kulturnu baštinu i ulogu muzeja u njenom očuvanju.

Međunarodni dan muzeja, na inicijativu MDC-a u Hrvatskoj se obilježava od 1980. godine. Shodno preporukama Međunarodnog savjeta za muzeje Muzejski dokumentacijski centar obavještava muzeje o temi, poziva ih na sudjelovanje, prenosi i daje sugestije za obilježavanje, detaljno izvješćuje javnost na konferenciji za tisak o realiziranim projektima, a od 1995. godine redovito objavljuje pregled događanja u časopisu Informatica museologica.

U povodu dana muzeja MDC već dvadeset i devet godina za redom objavljuje prigodni tematski plakat kojeg šalje na adrese svih hrvatskih muzeja i mnogih ustanova u inozemstvu.

S ciljem promoviranja svoga rada tog dana muzeji i galerije osim što posjetiteljima osiguravaju besplatan posjet izložbama ili stalnim postavima, organiziraju različita događanja od promotivnih akcija, otvorenja izložbi i novih muzejskih prostora do ekspertiza, organizacije koncerata, priredbi, programa te niz drugih akcija namijenjenih različitim ciljanim skupinama djeci, obiteljima, osobama s posebnim potrebama.

 [više]

305. obljetnica rođenja Ruđera Josipa Boškovića

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 19. 5. 2016. 14:55

Ruđer Bošković ili punim imenom Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. svibnja 1711. – Milano, 13. veljače 1787.), hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof; isusovac.

"Kad vidim kamene spomenike kako su propali, izbrisana slova na njima, onda pomislim što će biti s ovim što ja radim."

"Što se tiče Božanskog Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo i njegova najveća i beskrajna moć, mudrost, providnost, što sve u nama izaziva duboko poštovanje, a u isto vrijeme zahvalnost i ljubav, pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvijeka postoji sam po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima."

Više o Ruđeru Boškoviću na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8948

 [više]

130. obljetnica smrti Emily Elizabeth Dickinson

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 16. 5. 2016. 10:15

 

Pohađala Amherst Academy i ženski seminar Mount Holyoke; živjela povučeno, uz nekoliko prijatelja. Za života objavila svega sedam pjesama. Prvo izdanje izabranih pjesama (nađeno ih je oko 1175) izašlo je 1890. pod naslovom Pjesme Emily Dickinson, dok je kritičko izdanje objavljeno 1955. Najviše je napisala za građanskoga rata 1861–65. Metrički je pod utjecajem engleskoga pisca himni I. Wattsa, W. Shakespearea i engleskoga prijevoda Biblije, a preciznom metaforikom i uporabom paradoksa bliska engleskim »metafizičarima«. Zaokupljena je motivima ljubavi, prirode, smrti i vremena te pjesničkim pozivom i mističnim vizijama društvene i osobne preobrazbe. U aluzijama na brodolome, oluje, pogrebe i vulkane, eksperimentirala jezikom i prozodijom. Njezine se pjesme odlikuju uporabom nepravih rima, težnjom k epigramatskoj sažetosti i slobodnoj sintaksi. Suprotstavljajući apstraktno i konkretno, svakodnevno i metafizičko, duhovno i tjelesno, prolaznost i vječnost, najavljuje bitno modernu osjetljivost.

 [više]

140. obljetnica rođenja Ivana Cankara

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 10. 5. 2016. 15:17

 

Započeo studij u Beču, ali ga je uskoro napustio i postao prvi slovenski profesionalni pisac. God. 1898–1909. živio je u Beču a zatim u Ljubljani. U književnom razdoblju moderne afirmirao je nov način pisanja u kojem prevladava čovjekov unutarnji svijet, ali i svijest o socijalno i materijalno zatiranom narodu i cijelom čovječanstvu. Za intimističke teme najpogodniji mu je književni oblik bila crtica, a društveno-kritičke teme obrađivao je u noveli, romanu ili drami. Prikazujući teške stvarne životne prilike, Cankar se služio simbolističkim snovima i metaforikom kao izrazom čežnje za ljepšom budućnošću. Često je svoje simbole preuzimao iz pučkoga pjesništva (Kralj Matijaš, Kurent, Lijepa Vida, Petar Klepec). Tematski je raspon njegove pripovjedne proze i drama velik; on promišlja bitne probleme svojega doba i prostora: uloga klasa u društvenom i povijesnom kretanju, uloga radnika i radništva, uloga intelektualca i kulture u razvoju naroda, sudbina preranih ili prekasnih pokretača novih ideja, isprepletenost ekonomske moći i morala, propadanje starih društvenih i idejnih struktura. Dominantno mjesto u njegovoj poetici ima refleksija o trima pojmovima: mati – domovina – Bog; na podlozi tih pojmova izgrađena je izvorna osobna filozofija.

Najvažnija djela: novele Vinjete (1899), Nina (1906), Sluga Jernej i njegovo pravo (1907), Kurent (1909), Milan i Milena (1913) i Slike iz snova (1917); romani: Na klancu (1902), Križ na gori (1904), Kuća Marije Pomoćnice (1904) i Martin Kačur (1906); drame: Romantične duše (1897), Jakob Ruda (1900), Za dobro naroda (1901), Kralj na Betajnovi (1902), Sablazan u dolini šentflorijanskoj (1908), Sluge (1910) i Lijepa Vida (1912); pjesnička zbirka Erotika (1899), važna za formiranje slovenske moderne. Pisao i eseje te kritička i polemička djela.

 

 [više]

130. obljetnica rođenja Gottfrieda Benna

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 2. 5. 2016. 12:52

U svoje doba napadan iz posve oprečnih svjetonazornih tabora, danas je jedan od klasika moderne njemačke lirike, uz G. Trakla najpoznatiji predstavnik ekspresionizma. Prekoračuje granice poetskih konvencija, napose u ranim pjesmama, npr. u zbirkama Morgue (1912.), Sinovi (Söhne, 1913.), Meso (Fleisch, 1917.) i Ruševine (Schutt, 1924.). Zbilja je na izazovan način prikazana motivima tzv. estetike ružnoće. Svijet bolnica, mrtvačnica, velegradske pustoši uvodi na drastičan način u stihove u kojima se i stilski očituje kaos moderne zbilje: medicinsko nazivlje (Benn je bio liječnik) miješa se s rječnikom drugih znanosti, a klasični citati stapaju s vulgarnostima ulice. Protutežu tvore pjesme koje zazivaju žudnju za iskonskim životom daleko od suvremene zbilje, magičnu ljepotu dalekih južnih krajolika. Potkraj 1920-ih Bennov izraz postaje smireniji. Simboli ljudskoga trajanja univerzalna su značenja i traže uporište u mitskoj predaji. Istodobno elegični motiv pjesnikove osame potiskuje književne izazove rane lirike. Za nacizma osuđen na šutnju, Benn se u javnost vraća Statičkim pjesmama (1948.) i drugim zbirkama, kojima postaje uzor mnogim poslijeratnim mladim pjesnicima. Ostajući vjeran osnovnim stečevinama ekspresionizma u metaforici i sintaksi, u tematskom se pogledu sve više priklanja shvaćanju mita i povijesti u Nietzscheovu i Spenglerovu duhu: propadanje civilizacija neizbježivo je kružno gibanje, a trajnost se čovjekova duha očituje napose u snazi umjetničkog izraza: u slici, zvuku i poetskoj riječi. Bennova proza ostvaruje autorovu predodžbu o tzv. apsolutnoj, sintetičkoj prozi, u kojoj spregu eseja i pripovjednih sastavnica vodi potpuna asocijativna sloboda, prožeta jetkom kritikom suvremene civilizacije, ali i sjetnim poniranjem u svijet intimnih iskustava: knjige Mozgovi (1916.), Nakon nihilizma (1932.), Roman Fenotipa (1944.), Ptolemejac (1949.) i dr. Sustavnije zanimanje za Benna u nas počinje 1960-ih: prijevodi se češće pojavljuju u časopisima i antologijama, a 1970. i knjiga Statičke pjesme.

LZMK

 [više]

345. obljetnica smrti Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 2. 5. 2016. 08:26

30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) pogubljeni su hrvatski velikani Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Pod izgovorom pomirenja, car Leopold je 1670. pozvao Zrinskog i Frankopana na mirenje u Beč, ali su uhićeni i zatočeni u tamnici u Bečkom Novom Mjestu. Optuženi za urotu, Zrinski i Frankopan su 18. travnja 1671. osuđeni na smrtnu kaznu te su odsijecanjem glave pogubljeni 30. travnja  1671.

Zrinsko-frankopanska urota je pokušaj otpora hrvatskih i ugarskih plemića apsolutizmu i centralizmu bečkog dvora i uklanjanja habsburške vlasti. Tragičnom smrću Frana Krste nestala je hrvatska plemićka obitelj Frankopan, a smrću Ivana Antuna, sina Petra Zrinskog i Katarine, 1703. godine u Grazu i obitelj Zrinski.

Na obljetnicu pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu se svake godine održava komemoracija i polaganje vijenaca na mjestu smaknuća hrvatskih velikana te misa zadušnica u katedrali. U komemoraciji sudjeluje i Družba ,,Braća hrvatskog zmaja'' kao i pripadnici Zrinske garde iz Čakovca. Posmrtni ostaci Zrinskog i Frankopana preneseni su 1919. godine u Zagreb i sahranjeni u Zagrebačkoj katedrali.

 [više]

400. obljetnica smrti Williama Shakespearea i Miguela de Cervantesa Saavedre

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 25. 4. 2016. 08:23

 

William Shakespeare (Stratford na Avonu, Engleska, 26. travnja 1564. - Stratford na Avonu, 23. travnja 1616.), engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, općenito smatran za najvećeg pisca engleskog jezika i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara. Njegova su djela prevedena na sve jezike svijeta.

Miguel de Cervantes Saavedra (Alcala de Henares, 29. rujna 1547. - Madrid, 23. travnja 1616.) najveći je španjolski pripovjedač i jedan od najvećih pisaca svjetske književnosti. Da i nije stvorio svoje golemo književno djelo, posebno Don Quijotea, buran život Miguela de Cervantesa Saavedre mogao bi poslužiti za proučavanje čovjeka na razmeđu dviju epoha - renesanse i baroka. Jedan je od najvećih pisaca u povijesti svjetske književnosti.

Detaljnije o Williamu Shakespeareu pročitaj ovdje: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55653

Detaljnije o Miguelu de Cervantesu Saavedri pročitajte ovdje:  http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11311

 [više]

Dan hrvatske knjige

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 22. 4. 2016. 09:22

Odlukom Hrvatskog sabora iz 1996. godine, 22. travnja obilježava se Dan hrvatske knjige, kao simboličan čin sjećanja na Marka Marulića, autora epa Judita, dovršenog u Splitu na današnji datum 1501. godine.

Od 1997. godine, u organizaciji Društva hrvatskih književnika i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, dodjeljuju se godišnje nagrade Dana hrvatske knjige (sastavljene od novčanog iznosa i povelje), tj. Judita – za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini, Davidias – za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu, odnosno, studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini, te Slavić – za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac.

Na Glavnoj skupštini UNESCO-a 1995. godine donijeta je odluka da se 23. travnja obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, kao simbolični datum u svjetskoj književnosti kada su 1616. godine umrli književnici Miguel de Cervantes, Wiliam Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Tom prigodom UNESCO poziva „čitatelje, autore, prevoditelje, izdavače, nastavnike, knjižničare, javne institucije, neprofitne organizacije i privatni sektor da promiču knjigu, čitanje i izdavaštvo, uz zaštitu autorskih prava“. Uz obilježavanje Svjetskog dana knjige i autorskih prava, 23. travnja se također održava i manifestacija Svjetska noć knjige.

Organizacijom Noći knjige, Dan hrvatske knjige i Svjetski dan knjige i autorskih prava objedinjeni su u jedinstvenu manifestaciju, te knjižnice, knjižare, škole, javni prostori i ustanove diljem Hrvatske 23. travnja od 18 sati do 1 sat iza ponoći obiluju raznovrsnim programom, brojnim sniženjima i popustima, besplatnim učlanjenjima. Od 2014. godine, osim u prostor specijalnih knjižnica, muzeja, klubova i kina, Noć knjige ulazi i u bolnice i zatvore.

Ciljevi manifestacije Noć knjige su:

  • obilježavanje Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige,
  • promicanje knjige, kulture čitanja, prevođenja, izdavaštva, knjižnica, autora i čitatelja,
  • povezivanje institucija, organizacija, neprofitnih i interesnih skupina te tvrtki koje se bave knjigom u svrhu promicanja knjige i kulture čitanja,
  • poboljšanje suradnje knjižara, nakladnika, medija i državnih institucija te otvaranje dijaloga između književne produkcije i publike

Izvor: http://nocknjige.hr/  ; http://www.dhk.hr/Clanak.aspx?id=962

 

 [više]

515. godišnjica Judite

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 22. 4. 2016. 09:17

 

U travnju 1501. Marko Marulić  završio je svoj spjev Juditu. U završnim je stihovima prorokovao da će se spjev čitati dok bude hrvatskoga jezika i pismenosti, što se i obistinilo. Sudbinu svakoga književnog djela kao umjetničkog čina ponajbolje potvrđuje njegova recepcijska trajnost i poticajnost: koliko se ono čitalo, objavljivalo, prevodilo, stručno obrađivalo i znanstveno tumačilo. Takva su mjerila glavni pokazatelji i autorske vrijednosti djela. Naime, u polutisućljetnom razmaku od nastanka Judite do danas mijenjala su se i smjenjivali literarni pravci, estetski ukusi, pjesničke mode i škole, nestajali su, kako bi rekao Ivan Gundulić, kraljevstva i gradovi, a libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovic Judit u versih harvacki složena, unatoč tome prevrtljivom, razornom vremenu nije prekrila prašina zaborava u knjižničkim riznicama. Održavao je dodir s onima kojima je bio izravno namijenjen, s ondašnjim i budućim pretpostavljenim čitateljima. Istina, s usporenim ritmom, aritmijama, ali i ubrzanjima, što se može najjednostavnije i zorno pratiti na snimcima egzaktne recepcije.

http://www.matica.hr/vijenac/187/U%20%C4%8Dast%20hrvatskom%20Danteu/

Djelo možete pročitati ovdje: http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/dzs/html/Maruli1.htm

 [više]

200. obljetnica rođenja Bogoslava Šuleka

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 20. 4. 2016. 10:09

 

 

Bogoslav Šulek bio je slovačkog podrijetla, no istaknuo se kao hrvatski jezikoslovac, povjesničar, publicist i leksikograf.

Od 1846. uređivao je Gajeve novine Novine Horvatske, Slavonske i Dalmatinske. Pisao je popularne priručnike, bio svestrani kulturni i znanstveni djelatnik te osmišljavao hrvatsko stručno i znanstveno nazivlje. Proučavao je politiku, botaniku, fiziku, kemiju i šumarstvo.

Objavio je 1856. članak Hrvati i Srbi u časopisu Neven u kojem argumentirano, analizirajući povijest, književnost i filologiju pobija velikosrpske stavove koji su nastojali svu štokavski napisanu hrvatsku književnost pripisati srpskom jezičnom korpusu. Jednako je uspješno pobijao velikosrpska jezičnopolitička uvjerenja srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića.

Njegovo najpoznatije djelo objavljeno je 1868. pod nazivom Naše pravice. Izbor zakonah, poveljah i spisah, znamenitih za državno pravo kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske, od godine 1202. do 1868. Doktorirao je 1868. disertacijom o Ruđeru Boškoviću.

Brojne je kovanice izmislio vrsni jezikoslovac Bogoslav Šulek: znakoslovlje, kisik, vodik, sumpor, silicij, gradilište, kratkovid, spolnost, ratarstvo, vrhovništvo, školstvo, novovjerac, obavljač (funkcioner), samovlast (apsolutizam), spojitost (kontinuitet), sjedo (sediment), mnogovezje (polisindeton), samokup (monopol).

Bogoslav Šulek naziva se ocem hrvatskoga znanstvenog nazivlja, a jedan je od najvažnijih osoba zaslužnih za razvoj hrvatskoga jezika i stvaranje hrvatskih novotvorenica umjesto tuđica i posuđenica.

Skoko, B. (2014.) Hrvatski velikani. Zagreb: Večernji list

 [više]

George Gordon Byron

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 19. 4. 2016. 13:39

 

, engleski pjesnik (London, 22. siječnja 1788. – Mesolóngion, Grčka, 19. travnja 1824.). Podrijetlom plemić; član Gornjega doma: odmah zamijećen kao govornik. Premda hrom, zbog privlačne vanjštine i nesputane osobnosti bio miljenik društva. Brak sa sestričnom i brza rastava uznemirili su englesko plemstvo krutih nazora. Byron je najistaknutiji engleski romantičar, ujedno i simbol europskog prevratničkog romantizma. Byron u svoje pjesništvo sve više unosi dotad nepoznate elemente izravne strasti, »demonskoga« i sudbonosnoga, kao i melankolični osjećaj »svjetske boli« i poraza u sukobu s objektivnim svijetom, a to se vidi i u epskoj pjesmi Hodočašće Childea Harolda.

Više na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=10438

 [više]

Janko Ibler

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 19. 4. 2016. 13:36

 

, hrvatski književnik, publicist i prevoditelj (Stara Gradiška, 19. travnja 1862. – Zagreb, 9. lipnja 1926.). Objavljivao je književne i kazališne kritike, feljtone, književnopovijesne rasprave i publicističke tekstove. Neke tekstove potpisivao pseudonimom Desiderius. Kao književni kritičar bio je jedan od glavnih zagovornika realizma, a u polemikama o naturalizmu Zolin pristaša. Radio je kao profesionalni novinar.

(http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26840)

 [više]

110. obljetnica rođenja Samuela Becketta

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 13. 4. 2016. 08:38

Samuel Barclay Beckett, (Dublin, 13. travnja 1906. - Pariz, 22. prosinca 1989.), dramatičar i romanopisac irskog podrijetla. Od1938. godine živi u Parizu te nakon rata počinje i pisati na francuskom.

Prijateljevao je s Jamesom Joyceom, kojemu je bio i osobni tajnik. 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Beckett je jedan od glavnih predstavnika teatra apsurda.

Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Beckett u svim svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno "trajanje" ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa.

Da bi prikazao apsurdnost takva života i čovjekovu bespomoćnost, Beckett napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na groteskne i stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi, itd.), koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svog ograničenog životnog kruga (ulica, raskršće, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućene (smještene u kante za smeće ili zatrpane u pijesku).

Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijaloga ili dugim unutarnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture.

S druge strane, iako su Beckettova djela - kako romani, tako i drame - u osnovi pesimistična, uvijek su prožeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.

 

 [više]

20. obljetnica smrti Vjekoslava Kaleba

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 13. 4. 2016. 08:35

Školovao se u Zadru, Beogradu i Šibeniku te pohađao Učiteljsku akademiju u Zagrebu. Podučavao je u raznim selima Zagore te kasnije u Šibeniku i Zagrebu. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu.

Nakon toga je bio urednik nekoliko književnih časopisa (Republika, Kolo, Naprijed, Književnik) i tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Redoviti član JAZU (HAZU) postao je 1961.

Objavio je ukupno 57 novela u brojnim zbirkama (Na kamenju, Izvan stvari, Brigada, Trideset konja, Kronika dana, Smrtni zvuci, Nagao vjetar, Ogledalo, Luk i strijela...) i 3 romana (Ponižene ulice, Divota prašine, Bijeli kamen). Većina njegovih djela tematski se bavi životom u izoliranim zaselcima Zagore.

Pisao je i filmske scenarije, reportaže, članke, prikaze i prevodio (najpoznatiji je njegov prijevod bajke Pinocchio Carla Collodija). Gost je jedna od njegovih najranijih (objavljena 1940.), ali i najboljih i najpoznatijih novela. Pisao je štokavskim narječjem.

Djela su mu prevedena na više europskih jezika.

 

 [više]

195. obljetnica rođenja Charlesa Baudelairea

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 8. 4. 2016. 12:13

 

Francuski pjesnik Charles Baudelaire, najvažniji prethodnik gotovo svih preobražaja pjesničkog izraza od simbolizma do naših dana, rođen je 9. travnja 1821. Umro je 31. kolovoza 1867. u Parizu.

Tijekom samotnoga djetinjstva u rodnom Parizu i teške traume izazvane preudajom voljene majke u preosjetljivu Baudelaireovu psihu uvukle su se klice sjete, tjeskobe i bunta koje će bujati i razarati ga cijeloga života. Sablazan i zgražanje koje je svjesno pobuđivao vrlo izazovnim, razuzdanim vladanjem u učmaloj građanskoj sredini zabavljali su ga i nagonili da svoj takozvani sotonizam uvije u što izazovniju i skandalozniju pozu.

U umjetničkim krugovima Pariza, pogotovu boemskim, sklapa mnoga poznanstva, ali istodobno objavljuje i uspjele likovne recenzije, surađuje s književnim časopisima i prevodi Edgara Allana Poa, s kojim duhovno i estetski suosjeća.

Objavljivanje znamenite zbirke Cvjetovi zla godine 1857. donosi mu umjesto očekivane slave, sudski proces zbog povrede javnog morala i nešto malo prolazne popularnosti izazvane tom bukom. Među malobrojnim duhovima koji su shvatili da je Baudelaireova pjesnička zbirka otvorila nove i neslućene vidike i mogućnosti razvitka poetskog izraza bio je i njegov suvremenik Viktor Hugo. Vrijeme je postupno ispravilo greške pjesnikovih suvremenika, koji su u mlađem naraštaju uvidjeli svu novinu Baudelaireova izraza, osjetili magičnu moć njegovih simbola, sugestivnost metafora što se tajanstveno poigravaju čulima i razumom.

Malo je pjesničkih zbirki koje su tako odlučno utjecale na razvitak modernog pjesništva kao Cvjetovi zla. U njima je Baudelaire zapravo želio dati nov osjećaj ljepote, koji je njemu samom omogućio da otkrije nepogrešivi izraz vlastite duše. Duboko je vjerovao da ona svoju vlastitu domovinu nalazi tek s one strane vidljivog i mogućeg, u duhovnome. Njegova poezija duguje svoju trajnost i punoću jedinstvenoj jasnoći jezika i njegove boje, ali Baudelaireova najveća slava ipak je u tome što je iz njegova djela izravno poteklo nekoliko velikana svjetske poezije poput Verlainea, Malarmea i Rimbauda.

Izvor: hrt.hr

 [više]

85. obljetnica smrti Milutina Cihlara Nehajeva

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 8. 4. 2016. 12:10

Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 1880 – Zagreb, 1931) hrvatski je pripovjedač, dramatičar i esejist. Književnošću se počeo baviti još kao gimnazijalac, a nerijetko se bavio i novinarskim poslovima. Nehajev tako u Zadru pokreće časopis „Lovor“, radio je u „Obzoru“, „Balkanu“ i „Jutarnjem listu“, bio je dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga, a 1926. godine izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika. Tijekom studija bio je aktivni sudionik bečke grupe hrvatskih modernista. U književnosti je Nehajev najpoznatiji kao prozaik. Većina njegovih novela objavljena je u zbirci Veliki grad (1919). Dijelimo ih u dvije skupine: one modernističke (Zeleno more, Veliki grad, Godiva) i one koje problematiziraju socijalna i etička pitanja ratnog i poratnog doba (Doktorova noć, Iz neznanog kraja, Onaj žutokosi). Roman Bijeg (1909) neki kritičari smatraju najboljim romanom hrvatske moderne. Glavni lik Đuro Andrijašević neurotičan je i hipersenzibilan intelektualac koji nije dorastao svakodnevnim životnim problemima i sredini u kojoj živi. Osnovni sukob događa se unutar samoga lika. Drugi Nehajev roman Vuci (1928) povijesne je tematike, a opisuje ključne događaje za Hrvatsku u 16. stoljeću. Drame čine slabiji dio njegova opusa.

 

 [više]

85. obljetnica rođenja Nade Iveljić

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 4. 4. 2016. 08:05

Nada Iveljić rođena je 4. travnja 1931. u Zagrebu gdje je završila Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Pjesme objavljuje od 1954. godine. Bila je suradnik mnogih književnih časopisa, listova i radio-stanica. Radila je u gimnaziji i osnovnoj školi kao profesorica hrvatskog jezika i bila suradnica časopisa „Radost“. Godine 1968. Nadi Iveljić pripala je nagrada publike za kratku priču "Tetak" objavljene u Večernjem listu. Objavila je 28 knjiga za djecu: "Dođi da ti pričam", "Konjić sa zlatnim sedlom", "Hvala ti, vjetre"... Za knjigu priča "Šestinski kišobran" dobila je nagradu Grigor Vitez 1972. godine. Umrla je u Zagrebu 6. rujna 2009. godine.

 [više]

Međunarodni dan dječje knjige

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 1. 4. 2016. 12:08

Hans Christian Andersen

 

 

 

Međunarodni dan dječje knjige (ICBD  – International Children's Book Day) obilježava se svake godine kako bi se ukazalo na važnost dječje knjige te potaknula i razvila ljubav prema čitanju. Kao datum obilježavanja izabran je rođendan Hansa Christiana Andersena – 2. travnja. Svake godine  jedna od nacionalnih sekcija IBBY-ja (International board on books for young people), međunarodne neprofitne i nevladine organizacije kojoj je cilj spajanje djece i knjige, ima priliku biti sponzor Međunarodnog dana dječje knjige. Ta sekcija za tu priliku osmišljava i izrađuje plakat, smišlja temu i poruku za svu djecu svijeta. Sve plakate i poruke – od 1995. do danas – možete vidjeti na stranici IBBY-ja. Inače IBBY, počev od 1956. godine, svake druge godine dodjeljuje najveću svjetsku nagradu za dječju književnost, Andersenovu nagradu, koju dobivaju i pisci i ilustratori za trajni doprinos književnosti za djecu.

 [više]

René Descartes

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 23. 3. 2016. 09:32

 

(La Haye, 31. ožujka 1596. - Stockholm, 11. veljače 1650.)

najveći francuski filozof i utemeljitelj novovjekovne filozofije u obliku strogoga racionalizma (kartezijanstvo), matematičar i fizičar

Jedan od osnivača moderne filozofije (cogito ergo sum); u matematici uveo primjenu koordinatnog sustava i utemeljio analitičku geometriju, a u fizici se istaknuo radovima iz optike i mehanike. Najvažnija djela: Rasprava o metodi (Discours de la méthode, 1637.), Geometrija (La géométrie, 1637.), Razmišljanja o prvoj filozofiji (Méditationes de prima philosophia, 1641.), i dr.

(članak preuzet iz Krležijane, izdanje 1993.)

 

 

 [više]

Virginia Woolf

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 23. 3. 2016. 09:25

 

(London, 1882. – rijeka Ouse kod Rodmella, 1941.)

engleska je spisateljica, jedan od ključnih autora narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike

 

Veliki ostvaraji književnoga modernizma:

romani: Gospođa Dalloway (1925.), Svjetionik, (1927.), Valovi, (1931.)

zbirke eseja i književnih kritika: Svoj vlastiti prostor (1929.), Tri Gvineje (1938.)

 [više]

Ljubav i zloba

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 23. 3. 2016. 09:17

Ljubav i zloba je opera hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog. Smatra se prvom hrvatskom operom.

Praizvedba je bila 28. ožujka 1846. u Zagrebu te su Hrvati, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu.

 

Članovi ilirskog pokreta dugo su se vremena bavili mišlju da netko napiše hrvatsku operu po uzoru na prvu slavensku nacionalnu operu Život za cara (Ivan Susanjin) Mihaila Glinke. Mladi Lisinski, autor glazbe za budnicu Prosto zrakom ptica leti činio se pravim izborom.

 

Libreto, prema zamisli Alberta Ognjana Štrige, napisao je Josip Car, zatim ga je preradio Dimitrija Demeter (koji se poslije navodi kao autor libreta), a instrumentaciju je dotjerao J. K. Wisner Morgenstern, glazbeni učitelj Lisinskog.

Događaji oko Srpanjskih žrtava u ljeto 1845. odgodili su probe opere te je praizvedba zakazana za ožujak naredne godine.

Kad je djelo bilo gotovo, Lisinski i Demeter obratili su se 27-godišnjoj Zagrepčanki Sidoniji Erdödy Rubido, glazbeno školovanoj u Beču, koja je preuzela naslovnu ulogu Ljubice i otpjevala je na praizvedbi te na četiri reprize u ožujku i travnju 1846. Nakon toga, Erdödy Rubido nije više javno nastupala, a u povijesti je ostala zabilježena kao prva hrvatska operna pjevačica.

 [više]

Svjetski dan kazališta

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 23. 3. 2016. 09:06

 

         

Svjetski dan kazališta je projekt koji je pokrenuo ITI - Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka.

 

Na taj dan običaj je da se pročitaju poruke prije početka predstave, obje ili samo jedna, u cijelosti ili fragmentarno, kako izabere samo kazalište.

                             

 [više]

Svjetski dan pjesništva

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 21. 3. 2016. 08:23

UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine Svjetski dan pjesništva s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije diljem svijeta. Na proglašenju praznika rečeno je da treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

 

Pjesnici

Pjesnici su čuđenje u svijetu,
oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari.

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu.

 

                                               Antun Branko Šimić

 

Na prvi dan proljeća i rođendan hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića obilježavamo i Svjetski dan pjesništva. Od 1964. godine u spomen na velikog pjesnika, Ivana Gorana Kovačića, svake se godine na dan njegovog rođenja, u njegovom rodnom Lukovdolu održava pjesnička manifestacija - Goranovo proljeće.

 

 [više]

102. obljetnica smrti Antuna Gustava Matoša

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 17. 3. 2016. 09:59

 

Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš umro je u Zagrebu 17.03.1914. u 40-toj godini života. Ovaj osebujni pisac i novinar u svom kratkom životu bio nesputani intelektualac, propali student, emigrant, vojni bjegunac, gorljivi domoljub, beskompromisni kritičar svijeta oko sebe, boem i beskućnik. Pisao je pjesme, feljtone, eseje i putopise te je nezaobilazna karika u povijesti razvoja hrvatske moderne književnosti. Najpoznatija djela: novela „Cvijet sa raskršća“, putopis „Oko Lobora“…          

                   

„U vašem programu vidim mnoge egzotične predmete, ali ne vidim jednoga koji bi trebali učiti đaci svih fakulteta: hrvatskog jezika. Vjerujte, da ga neće naučiti do groba: tako je bogat i težak. – Jer i jezik je produkat naše zemlje kao mi, kao savski šljunak ili bjelolist i pjenišnik hrvatske Alpe. Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prema Hrvatskoj, prama prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim planetima što 'kolo vode' kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'."

     KRISTALI DUHA - misli i pogledi Antuna Gustava Matoša (str. 216.-217.)

 

                 

                          https://www.youtube.com/watch?v=vrLD-jdwusA

 

                                                                                                     

 

 [više]

Dani hrvatskoga jezika

Autor: TOMEY ĆURKOVIĆ, 15. 3. 2016. 15:27

U Hrvatskoj se svake godine, od 11. do 17. ožujka obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine, na spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Nadnevci deklaracijskih zbivanja:

13. ožujka Deklaracija je prihvaćena
do 15. ožujka potpisale su je sve relevantne udruge i ustanove
17. ožujka 1967. godine objavljena je u Telegramu

Opširnije o Deklaraciji pogledajte OVDJE

 

Vladimir Nazor, O jeziku

O njemu, da! O čarobnome vrelu,

Što davno ključa iz šikare naše

I snagu svoju razmaho je cijelu

Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

 

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,

Kroz zlato njiva, zelenilo paše;

Na vatru nalik lije svjetlost vrelu

U sve nam sude, čuture i čaše.

 

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,

Il’ on je nama svoju dušu dao. –

A sada, nov kad mulj i suša prijeti

 

U ovom lomu i gaženju svega

Još nikad Hrvat nije bolje znao

Da mu je s njime živjet i umrijeti.

 

                            

 

 [više]

 



CMS za škole logo
Gimnazija Jurja Barakovića Zadar / Perivoj Vladimira Nazora 3, HR-23000 Zadar / www.gimnazija-jbarakovica-zd.skole.hr / ured@gimnazija-jbarakovica-zd.skole.hr
preskoči na navigaciju