Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 1880 – Zagreb, 1931) hrvatski je pripovjedač, dramatičar i esejist. Književnošću se počeo baviti još kao gimnazijalac, a nerijetko se bavio i novinarskim poslovima. Nehajev tako u Zadru pokreće časopis „Lovor“, radio je u „Obzoru“, „Balkanu“ i „Jutarnjem listu“, bio je dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga, a 1926. godine izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika. Tijekom studija bio je aktivni sudionik bečke grupe hrvatskih modernista. U književnosti je Nehajev najpoznatiji kao prozaik. Većina njegovih novela objavljena je u zbirci Veliki grad (1919). Dijelimo ih u dvije skupine: one modernističke (Zeleno more, Veliki grad, Godiva) i one koje problematiziraju socijalna i etička pitanja ratnog i poratnog doba (Doktorova noć, Iz neznanog kraja, Onaj žutokosi). Roman Bijeg (1909) neki kritičari smatraju najboljim romanom hrvatske moderne. Glavni lik Đuro Andrijašević neurotičan je i hipersenzibilan intelektualac koji nije dorastao svakodnevnim životnim problemima i sredini u kojoj živi. Osnovni sukob događa se unutar samoga lika. Drugi Nehajev roman Vuci (1928) povijesne je tematike, a opisuje ključne događaje za Hrvatsku u 16. stoljeću. Drame čine slabiji dio njegova opusa.